Za bilo koji „ratni“
dokument u polje adrese morali biste napisati bivši naziv ulice, pa onda novi
naziv. U polje bivše nalazila se ulica Petra Drapšina, a u polje nove ulica Trg
sarajevske olimpijade.
O Petru znam koliko
i wikipedia (https://hr.wikipedia.org/wiki/Petar_Drap%C5%A1in
), a o sarajevskoj olimpijadi malo više, s obzirom da internet stranice, a ne školski udžbenici imaju više podataka.
Međutim na „kantonalnoj“
web stranici, ulica Trg sarajevske olimpijade je zamijenila ustvari tri bivše
ulice, Petra Drapšina, Olimpijskih pobjednika i Trg sedam sekretara SKOJ-a.
Ne treba dugo
razmišljati, jedino u čemu smo do sada efikasni kroz historiju i sada bili
jeste promijeniti nazive ulica, trgova, škola, ustanova i itd. Ostalo
promijenit' će se samo od sebe ili možda se ništa ne treba mijenjati.
Nedavno, gledajući
album svojih slika iz djetinjstva, pronađoh jednu sa krova atomskog skloništa baš
u ulici Trg sarajevske olimpijade, jer nisam baš sigurna da li je atomsko
sklonište pripadalo ulici Petra Drapšina, ili Olimpijskih pobjednika ili pak Trgu
sedam sekretara SKOJ-a. Na internet stranicama nema tih podataka.
Na toj slici osim
što stojim na jednoj roli, jer je mama zabranila na dvije, zato što je drug iz
razreda slomio ruku, vidi se dio atomskog skloništa.
Prostorije tog
atomskog skloništa u ratu služile su kao učionice, kao sale u kojima su se
održavale maturalne večeri. Poslije je krov bio odličan za igranje žmire, gdje
je pola djevojčica željno isčekivalo da baš najljepši dječak iz ulice, Zlaja,
žmiri i traži sve nas.
 |
| Maj 1996. godina |
Nekad poslije, možda je to bila 1996. ili 1997. godina, došli su
Talijani u našu ulicu. To je bila grupa mladih čiji je glavni posao bio da
zabave nas mališane kroz razne igre, ples, pjevanje, crtanje. Tih dana dobili
smo toliko olovaka, kreda, kolaž papira. Učili smo pjesme, brojeve, pravili od
kartona kućice, na svakom dijelu ulice kredama pisali i crtali naša imena,
cvijeće... Čak smo i pričali sa njima, oni nama postave pitanje na talijanskom,
mi njima odgovarali na našem. I savršeno smo se razumijeli. Cijela ta predstava
odvijala se upravo na krovu atomskog skloništa u ulici Trg sarajevske olimpijade.
Danas, krov
atomskog skloništa postalo je utočište ogromnih novoizgrađenih, poslovnih
prostora, koji većinom zjape prazni. Otvori se pekara, pa se zatvori. Otvori se
kafić, pa se zatvori. Proširi se drugi poslovni prostor. Dobro, rade tu i
tri prodavnice. Ali krov skloništa kakav je nekad bio, više ne postoji. Sa dna
skloništa, pri ulazu viri smeće, prljava voda, pa i pokoji miš koji se vješto
skriva od gladnih mački. Ploče koje su ga okruživale su polomljene.
Oni koji se sjećaju
i koji su preživjeli devedesete, složite će se da je Trg možda bolje izgledao
tada, nego sada. O svim ovim razlozima koje sam navela nisam pisala u svojoj
inicijativi koju sam pokrenula 29.10. 2015. na sjednici Općinskog vijeća Novi
Grad. Napisala sam da Trg treba hitnu sanaciju!!!
 |
| Oktobar 2015. |
Nema komentara:
Objavi komentar