Da li se sjećate one dječije pjesmice?! Ulica je odzvanjala stihovima koje
smo pjevali, mi djevojčice kada bi se urotile protiv dječaka, koji su odlučili
da se, ipak igraju fudbala, a ne „Mama i djece“ kako smo mi željele.
Stihovi su se nizali ovako:
U sjevernoj Americi rodio se
slon,
umjesto da piše, sluša
gramofon.
Majka mu je kobila, otac
krokodil,
braća su mu majmuni što voze
romobil...
E sad, mene zanima, prema navedenoj pjesmi, šta mislite kako bi se trebao izjašnjavati
slon? Amerikanac, jer je rođen u sjevernoj Americi ili možda Konj, po majci ili
Krokodil, po ocu ili Majmun, po braći?!
Srećom naš slon je rođen u Americi, pa će i biti Amerikanac, da je naš slon
kojim slučajem rođen u Bosni i Hercegovini, vjerovatno da bi ga neki kvazi bh.
politički analitičari, koji su upisali političke nauke na prestižnom privatnom
koledžu u Travniku, ali diplomirali pukim slučajem u Kiseljaku, svrstali u Ostale,
iako mu je i pradjedov pradjed, krokodil rođen u Bosni i Hercegovini, i sa
Konstantinom Porfiregenetom na sijelu spominjao Bosnu.
Nastavak pjesme slijedi:
Sestre su mu dame što čitaju
romane,
romani su skupi, dječaci su
glupi...
Danas, ja bih zadnji stih pjesme izmjenila u stih:
romani su skupi, e moj
narode glupi...
Toliko je vremena prošlo otkada su ona trojica potpisala onaj sporazum i
otkada su otišla tamo gdje ćemo i mi, svi jednog dana, a mi se nismo ni makli
sa crne tačke?! Još uvijek su nam Bosanci i Hercegovci ostali Ostali.
-„Ama ako napišeš da si Bosanac, stavit će te u Ostale“, reče djevojka
mladiću koji je sjedio pored nje na sjedištu, u trolejbusu.
-“Kako Ostali“, upita zbunjeno mladić.
- „A šta su onda Kinezi u Bosni, ako su Bosanci Ostali“, dodade starac koji
je stajao do njihovog sjedišta.
Prepun je tolejbus putnika, nije potrebno ni držati se za rukohvat i tako
skoro svaki dan, bez obzira na vrijeme. Moje misli ipak su se kretale u drugome
smjeru. Da nas hoće više prebrojati da vidimo da li nas ima tri miliona ili
ipak četri miliona?! Da više ne nagađamo?! I kada se bavimo statistikom, da
vidimo da li nam je nezaposlenost zaista preko 50% ili je možda manja, ali
vjerovatno i veća?!
Kad pogledam na šta sve ovo liči, tačno mi dođe da se nikako ne izjasnim i
da ne otvaram vrata anketarima za popis, kao što to čini moj prijatelj, staricama
iz Jehovinih svjedoka, koje već peti put dolaze i zvone na vrata.
Sjećam se jednog teksta iz studentskog lista zagrebačkih studenata
ekonomije u kojem su naveli, parafraziram, da Hrvati iz Bosne i Hercegovine
nisu isto što i Hrvati iz Hrvatske. Ogromna uočljiva razlika i psihička i
fizička, po njihovom tekstu...
Sjećam se odlično i scene iz kultne serije „Vratiće se rode“, u kojem
glumac Saša Petrović glumi Srbina iz Bosne, koji je za vrijeme rata pobjegao u jedno,
malo selo u Srbiji. Smiju mu se i Bjelogrlić i Srle Torodović, uzvikujući:
"Đesi, ba, ti Bosanac", niti jednom da mu kažu:"Đesi Srbine"...
A onda, kao šlag na tortu, iznenadila sam se, kada sam upoznala ženu,
pokrivenu, značenje njenog imena sa arapskog prevoda, vjera, koja dolazi iz partije
koja se zalaže za prava Bošnjaka, da se izjašnjava kao Ostali?! Zbog politike
ili možda zbog vlastitog uvjerenje?! Ne znam, procijenite sami...
Žalosno je da smo toliko protračili i Bogu dane ukrali. Na sebe, Bosance i
Hercegovce smo zaboravili. Čak i ime njihove zemlje skratili smo na „BiH i ja
ne bih“. Sami smo sebe manjinama učinili. Srećom tu su susjedi i dijaspora da
nas s vremena na vrijeme spomenu u vicevima o glupim Bosancima i glupim Hercegovcima.
Amela Topuz
