IMAŠ LI PRAVO NA GLAS?

Zahvaljujući silnim pretragama i filterima na internetu su dostupne i bitne i nebitne informacije. Jedna po meni bitna informacija jeste ta da na današnji dan 18.9.1919. godine Holandija je dala pravo glasa ženama. Ostavit ću sada Holandiju po strani, pa ću se nadovezati na nedavne informacije koje su kružile portalima, a to je da su pojedini bosanskohercegovački građani glasali, a da to nisu ni znali.

Sticajem okolnosti ukoliko se preselite i promijenite prebivalište, može se desiti da ste i dalje upisani u birački spisak na staroj adresi i usput neko (ne znam kako) putem pošte glasa umjesto vas. Zbog čega CIK nije ažurirao podatke, ne zna se.

Još veća i poražavajuća činjenica jeste ta, da osobe koje nisu žive već duži niz godina, također se nalaze na biračkim spiskovima. I umrli glasaju Zbog čega CIK nije ažurirao i te podatke, ne zna se.

Sjećam se, još u prošlom mandatu kada sam u komunikaciji sa kolegom, vijećnikom Robertom Pleše iz Općinskog vijeća Novo Sarajevo postavila vijećničko pitanje na sjednici Općinskog vijeća Novi Grad Sarajevo da li se redovno dostavljaju informacije CIK-u, odgovor je bio pozitivan. Odnosno da se informacije o umrlim redovno dostavljaju CIK-u. Očito da CIK smatra da takve informacije nisu bitne, ako se vratim na prvu rečenicu svoga bloga.

Ipak radi prevencije, a ujedno i radi mogućnosti koju nudi internet zamolit ću vas da odete na ovaj link http://izbori.ba/Default.aspx?CategoryID=509&Lang=3 upišete vaše prezime, ime i JMB i provjerite da li vi na današnji dan 18.9.2018. godine imate pravo glasa, tj. da li ste registrovani za Opće izbore 2018. godine i da li se nalazite na centralnom biračkom spisku, prije nego je neko vaš glas ukrao... 

Amela Topuz-Bajraktarević

ALA SU GA ZAKOMPLIKOVALI

Svake dvije godine u našoj zemlji, Bosni i Hercegovini raspisuju se izbori, lokalni, pa opći, ili opći pa lokalni.

Ove, 2018. godine red je pao na opće izbore. 

U prijevodu, na glasačkom mjestu u Federaciji dobit ćemo četiri lista za četiri nivoa:

·        List za izbor člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine,

·        List za Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine,

·        List za Parlamentarnu skupštinu Federacije Bosne i Hercegovine i

·        List za kantonalnu skupštinu.

Za izbor člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine u Federaciji bira se iz dva reda naroda, tj. iz reda naroda Hrvata i reda naroda Bošnjaka. Iz reda naroda Srba ili reda Ostalih smo do sada naučili da ne možemo birati.

Za izbor predstavnika Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine ne možemo birati kako mi želimo i hoćemo, već imamo podijeljeno po izbornim jedinica. Tako naprimjer, ja kao kandidatkinja Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, nastanjena u Sarajevu, mogu biti birana iz izborne jedinice 513, odnosno iz općina/gradova Ilijaš, Hadžići, Ilidža, Novi Grad Sarajevo, Vogošća, Centar, Stari Grad Sarajevo, Novo Sarajevo, Trnovo (FBiH), Pale (FBiH) i Goražde. 

Nedavna podrška prijatelja iz Krajine zapravo je značila pojašnjenje da bez obzira što se radi o izboru na nivou države, da moj prijatelj iz Krajine ne može glasati za mene, jer nije moja izborna jedinica 513.

Također, izbor predstavnika za Parlamentarnu skupštinu Federacije Bosne i Hercegovine je rastavljen ne na proste faktore, već na izborne jedinice, koje su izmiksane. Naprimjer, stanovnici moje Općine Novi Grad, nisu u izbornoj jedinici sa druge tri općine Grada Sarajeva, već pripada izbornoj jedinici 407 u kojoj su sljedeći gradovi/općine Hadžići, Ilidža, Trnovo (FBiH), Pale (FBiH), Foča (FBiH) i Goražde.

Izbor zastupnika za skupštinu kantona je možda i najjednostavnija lista, ukoliko znamo u kojem kantonu živimo.

Možda je nekome sada ova šema izbora jasnija, a možda nekome i nije. Definitivno radilo se mukotrpno na otežavanju i komplikovanju kako bi se moglo manipulisati. Da se nisam odlučila baviti politikom, vjerujem da ne bih imala sve informacije o ovim nivoima i izborima, jer naš obrazovni sistem i ne poznaje lekcije zbog čega i kako uopšte glasati. Stoga odlučih napisati ovaj tekst, ne bih li makar olakšala onima sa kojima ovih dana razgovaram i objašnjavam izbornu jedinicu 513. A ovima „pametnim“ a bezobraznim koji prolaze na račun neznanja i neinformisanosti stanovnika, svaka vam čast, ala ste ga zakomplikovali. Ali sve do jednog dana!

Amela Topuz-Bajraktarević

ŠIROKA MAJICA

Roditelji moje generacije nakon potpisanog Sporazuma, odlučili su ipak dugo očekivani mir, i vanjski i unutrašnji, potražiti preko atlantske bare. A onda, nedugo zatim, doputovala je vijest kod nas, da baš tamo u Americi, ti je potrebno samo radno odijelo i pidžama.

Po radom odijelu i pidžami reklo bi se da i mi, kao tranzicijska zemlja ne zaostajemo puno za SAD-om, jer nekad i samu sebe uhvatim da poslije posla obučem pidžamu, tješeći se riječima:“Rano li si počela, a ni trideset ti leta nije.“

U poređenju sa Sjedinjenim Američkim Državama, nedavno mi je u ruke dospjela knjiga Sheryl Sandberg „Ustrajnost, žene, poslovi i vođenje“ koja se bavi balansiranjem života žena između posla, odnosno karijere, braka, djece, pa i vlastite sebe. U jednom dijelu se spominje da kada zaposlena žena zatrudni imamo dvije scene. Prva scena je da se budućem ocu odmah čestita, a budućoj majci, bez čestitanja, postavi pitanje:“A šta ćeš sa poslom?“

Znam da će ovi što čitaju sljedeću rečenicu, pomisliti, ma šta ovo ona majketi piše, ali eto, probajte onako pomisliti kako bi to bilo kada bi se ove dvije scene zamijenile, odnosno da se budućoj majci samo čestita, a da budućeg oca pitamo šta će sa poslom.

No, vratimo se sada ipak u našu realnu realnost. U Bosni i Hercegovini kada zaposlena žena zatrudni imate više scena. I to scene čiji žanr ne možete razaznati na prvu. Da li je drama ili je možda ipak horor?

U prvoj sceni, još u samome uvodu, činjenica da je u drugom stanju, žena svjesno potiskuje, na način da po nekoliko puta radi testiranje, testovima koje je kupila u par različitih apoteka, vjerujući da će makar jedan od njih pokazati da nema potrebe za brigom. Naravno neizostavno je i informisanje putem različitih internet foruma, koje nakon što pročita jednim klikom briše u historiji pregleda.

Zašto sam navela brigu, zato što za zaposlenu ženu, trudnoća jeste briga. Briga koja je zapravo veliko čuvana tajna, jer vijest ne dijeli nikome, pa čak ni svojim bližnjim. A u želji da svoju tajnu što duže čuva samo za sebe, postavlja različite putokaze, ne bi li druge povukla u kontra smjer. Tipa, započinje priču o virusu u gradu zbog kojeg povraća, zatim pred svojim kolegicama, dušmanicama na poslu odlazi do toaleta držeći u ruci pakovanja uloška sa krilcima i itd. A kada potroši sve te džokere koje je čuvala u rukavu i kada nove kilograme više ne može da sakrije u staroj majici, obuče novu široku majicu, dovoljno široku i dovoljno crnu da sakrije i prekrije sve. Obraze će obrazložiti stresom zbog kojeg se kao udebljala ili će se izvući na opravdanje hormonalnog poremećaja, kako nešto nije uredu, ali doktori su joj rekli da će biti ok nakon terapije koju popije.

Sjedila sam nedaleko od njih držeći plastičnu čašu vode. Slušala njihov razgovor. Jedna je pitala za savjete, a druga ih je potpuno besplatno davala. A potom je rekla da nakon svog porodiljskog njen povratak na posao nije bio moguć, dobila je otkaz.

„Kako to, pa to nije po zakonu“, pitala je ova što je tražila savjet.

„Koji zakon? Nema zakona, sve može kod privatnika“, odgovorila je ova što je nudila besplatne savjete.

Ne mogavši se suzdržati, upitah je, da li je njen poslodavac bio muškarac ili žena.

„Žena“ odgovori ona, pa dodade:“ i to prijateljica moja mame“.

Rukama zgnječih praznu plastičnu čašu u kojoj je ostalo nekoliko kapi vode, potom bacih je u kantu, opsovah u sebi i upitah se:“ Zašto smo takve?!“

Amela Topuz